Moj najskuplji telefon je ovaj sa avatara i realno ne vredi ni 10 eura, tako da mi je potpuno svejedno da li cu ga izgubiti ili nabosti macolom, ili ce neko drugi umesto mene ili cu ga baciti u vatru ili u vodu ili u kontejner, cak sam se igrao sa nekoliko ljudi i do sada zaradio 30 eura, verovali ili ne, na racun kvaliteta izrade telefona, da ne spominjem odmah volju "protivnika", inace, igra se zvala "koji aparat pre doleti do tarabe pa se u nastavku prizemlji sa 3 metra visine na asfalt i onda pocne da zvoni, njegovom vlasniku ide 10 eura iz fonda protivnika." ---jao, joj... displej za n73 je 100 eura--- ---Nije fer, tvoj ima vratanca da zastite tastaturu--- (da ne spominjem trcanje po delove maske, kako bi neki ultra serviser to daj nam boze zakrpio). Ponekad mi je bas zao takvih ljudi. Inace, koliko ja dobro ili lose vidim, bolest je potpuno integrisana u babin zivotni stek

od 400 eura, tako da je apsolutno finansijske prirode. Psihicki segment bolesti je samo neophodan deo u cilju jednostavnije generalizacije pojedinaca koji nemaju pare a umisle da vole da trose(iako nisu imali prilike za to, ako se izuzme jogurt od 60 dinara) i pritom se abnormalno trude da ostave utisak kako su u stvari bogati. A onda dodje njihova rodjena baba i prebije ih metlom koju je uredno konfiskovala dok je radila u rukovodstvu AVNOJ-a.
