
Vrlo je jednostavno, ko se ne slaze uopste ne mora da komentarise i baca kontru. Tema je jos uvek "Off", a dokle god nema podmuklog vredjanja, ne vidim razlog da se ne pise.
Izvini, ali stvarno ne bih dalje da diskutujem koliki su ludaci ti kojima ti veruješ a ja ne, poput dotične doktorke Stojković, velikog "stručnjaka" o temi o kojoj priča, a koliki su ovi kojima ja verujem. Mada ovde nije pitanje kom ja verujem jer nisam to ni pominjao već kome ne verujem.Green napisao:Svako do istine dolazi na neki svoj nacin. Ti i vecina drugih verujete ludacima s televizije, ja ne. Prava istina je ko zna gde...
Upravo. Ja sam isao pre mesec dana u Srbiju da sahranim majku. Rak pankreasa. Ko bi rekao? Preselili se iz Beograda na selo, na Dunav. Zena bila vitalna, radila bastu i oko kuce po ceo dan. Poceo grad da je smara. Kafa retko kad, nikad cigarete, alkohol. Jela uglavnom ribu i svoje iz baste. Kupovali od komsija meso. I eto, bam. Odjednom. Jedina sreca je sto je uspela da se izbori sa tim skoro dve godine. Pitanje koliko je dugo imala. Neki kazu godinu dana pre operacije ali nasi aparati su stari. Dok je hirurg, srecom ocev prijatelj, nije otvorio zbog operacije zuci, nisu ni mislili da ga ima.Green napisao:brankisha, postalo je zaista retko cuti da je neko umro prirodnom smrcu, zar ne? Ne pamtim kad sam to cuo od mojih. Ili je rak ili srce ili secer. Ttenutno, svaki momenat ocekujem poruku od mojih da mi jave da je kum umro. Rak pluca.
Pre nekoliko godina, drugi kum od secera. Da ne nabrajam prijatelje i poznanike, parove bez dece...
A brine nas tamo neki sugavi virus. Ma bezi bre...